Još 10 zračenja (od 25) i nadam se da je to to..jednom zauvijek! Da ću se opet vratiti svojem životu, svojem poslu, svojim klincima u školi.
Malo sam zapostavila pisanje...nekako sam se prebacila na druge stvari, radim ono što volim, što me ispunjava i čini sretnom. Zanimljivo je kako ovakva strašna bolest ljudima promijeni život usudila bih se reći na bolje. Od kad sam se razboljela više se smijem, cijenim male stvari, uživam u svojem djetetu, saznala sam tko su mi pravi prijateljelji, maknula sve ljude iz svojeg života koji su u meni izazivali nelagodu i stres... o svojoj bolesti ne razmišljam, odnosno razmišljam na način..."aha bila sam bolesna, ali to je iza mene", a nadam se da će to potvrditi i pretrage na koje idem za nekih mjesec dana.
